Sveti Narcis Jeruzalemski

Današnji sveti zaštitnik, Narcis Jeruzalemski, svojim primjerom najbolje dokazuje da nikada nije kasno te da čovjek i u dubokoj starosti može uspješno obavljati značajne i odgovorne dužnosti. Takvih primjera bilo je i u današnjem vremenu. Među njima se pored ostalih ističe i popularni talijanski predsjednik Sandro Pertini, bliski prijatelj pape Ivana Pavla II, koji je na visoku dužnost bio izabran u 82. godini ili talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, izabran u 81. godini. Sveti Narcis, podrijetlom Grk, rodio se oko godine 99, prozvan je “svetim svećenikom”, a za tridesetog biskupa Jeruzalema (tada Aelia Capitolina) izabran je oko 180. Godine 195. predsjedao je koncilom na kojem je odlučeno da će se Uskrs uvijek slaviti nedjeljom. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio, povukao se u pustinju i živio kao isposnik.
Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nedužan. Vratio se u svoju biskupiju stariji, čvršći i jači i s još većim oduševljenjem i poletom nastavio obavljati svoju službu. Na glasu kao čudotvorac, jednom je na Veliku subotu pretvorio izvorsku vodu u ulje za svjetiljke, kako bi se mogli održati obredi uskrsnog bdijenja. Bio je poznat po svojim gorljivim i ustrajnim molitvama te po strogim propovijedima kojima je od svojih vjernika tražio mir i jedinstvo. Molio je Gospodina da mu pošalje biskupa koji bi mu pomogao u službi. Odgovor na njegove molitve došao je u osobi svetog Aleksandra Kapadočanskog, kojeg je imenovao svojim koadjutorom. Neko vrijeme su zajedno upravljali jeruzalemskom biskupijom, a Narcis je doživio 116 godina. Preminuo je u Jeruzalemu oko 216, na koljenima, za vrijeme molitve. Zazivaju ga kod uboda kukaca.

Sveti Gaetano Errico

Sveti Gaetano Errico, talijanski svećenik, utemeljitelj misionarske družbe Isusova i Marijina srca, rođen je 19. listopada 1791. u Secondiglianu, u sjevernom predgrađu Napulja, kao drugo od devetero djece Pasqualea, malog tvorničara tjestenine i Marije Marseglia, tkalje. Bio je dobar i pobožan dječak koji je rado pomagao ocu u poslu i majci u čuvanju mlađe braće. Već u četrnaestoj godini poželio je postati svećenik, ali ga zbog mladosti u svoje redove nisu primili ni kapucini ni redemptoristi. Od šesnaeste godine školovao se u nadbiskupskom sjemeništu u Napulju i svaki dan hodao osam kilometara do škole i osam kilometara kući. Za svećenika je zaređen 23. rujna 1815. u Napulju. Od 1816. bio je župnik u rodnom Secondiglianu, a od 1819. radio i kao učitelj u mjesnoj školi. Naročitu brigu vodio je za teške bolesnike i zatvorenike koje je često pohađao i neumorno, strpljivo ispovijedao u napuljskim bolnicama i tamnicama. Bio je čovjek milosrđa i apostol sakaramenta pomirbe. Živio je strogo, pokornički, a bio je savjetnik kardinala, biskupa i napuljskog kralja Ferdinanda. Svake godine provodio je duhovne vježbe kod otaca redemptorista u gradu Paganiju (provincija Salerno).

Ukazao mu se 1818. za vrijeme molitve sveti Alfonz Marija Liguori i prenio mu želju da sagradi crkvu Mariji Žalosnoj i osnuje novu redovničku družbu. Gaetano je 1828. i pored mnogih zapreka žarko prionuo poslu i crkva Žalosne Gospe u Secondiglianu (Chiesa dell’Addolorata a Secondigliano) napokon je sagrađena i posvećena 9. prosinca 1830. Postala je omiljeno proštenište i odredište brojnih hodočasnika iz svih krajeva Italije i svijeta, a Žalosnoj Gospi i svetom Gaetanu pripisuju se mnoga čudesa. Osnovao je u Secondiglianu 1833. i družbu Misionara Presvetih Srdaca Isusa i Marije (Missionari dei Sacri Cuori di Gesù e Maria) i postao njezin prvi poglavar. Njegovi misionari djeluju i danas u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi i Aziji, s više od 120 članova u dvadesetak kuća. Sveti Gaetano Errico preminuo je na današnji dan, 29. listopada 1860. u svojem Secondiglianu. Blaženim ga je 2002. proglasio papa Ivan Pavao II, a svetim 2008. papa Benedikt XVI.

Prati nas i ne propusti ekskluzive!