Antun Babić: Saboteri ili neznalice u Uredu predsjednika Tuđmana 1991.godine

Prema podatcima s kojima raspolaže ratni ministar zdravstva sveukupna šteta koju je agresor nanio Hrvatskoj iznosi zastrašujućih 308 milijardi dolara.

Pitanje traženja ratne odštete od Srbije postalo je aktualno od samog početka velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku 1991. godine. Tada, kao i danas, u najvišim državnim strukturama, u Hrvatskoj postojali su dežurni kočničari, koji su dolazili s raznim obrazloženjima zašto tako nešto ne bi bilo dobro za hrvatske interese.

Činjenica da Hrvatska nije službeno proglasila ratno stanje često je korištena u tu svrhu. Kad je riječ o najvitalnijim hrvatskim državnim interesima to je pitanje i danas jednako važno, kao što je bilo odmah nakon završetka Domovinskog rata, kad su razmjeri goleme ratne štete velikosrpske agresije bili vidljivi u svim dijelovima Hrvatske.

U nekom smislu pitanje ratne odštete od Srbije danas je za Hrvatsku još važnije, jer se Hrvatska nalazi na velikom raskrižju. Što dalje sve je upitniji opstanak i ovo malo državnog suvereniteta kojeg danas imamo, a zastrašujući demografski gubici prijeti čak i samim nestankom hrvatskog naroda.

Članak o ratnim štetama Renate Rašović u Večernjem u listu od 26. prosinca i komentar ratnog ministra zdravstva uvaženog prof.dr.sc. emeritusa Andrije Hebranga u istim novinama dan kasnije, podsjetili su me na moje pismo koje sam poslao predsjedniku Tuđmanu 19. kolovoza 1991. godine, dok sam bio njegov savjetnik za medije. Kako se radi o kraćem tekstu, pismo, koje sada smatram važnim dokumentom iz onog vremena, prenosim u cijelosti:

Pismo predsjedniku Tuđmanu

Pismo dr. Franji Tuđmanu; Izvor: Antun Babić

«Zagreb, 19. kolovoza 1991.

Dr. Franjo Tuđman, Predsjednike Republike

Predmet: Medjunarodna konferencija o Jugoslaviji,

Poštovani gospodine Predsjedniče,

Budući da svi znakovi upućuju da će se u doglednoj budućnosti održati medjunarodna konferencija o Jugoslaviji, dozvolite mi, ukoliko to nije već učinjeno, predložiti slijedeće.

Potrebno je odmah početi s prikupljanjem relevantnih materijala i dokumenata za tu konferenciju. Sav materijal za tu konferenciju treba biti gotov prije konferencije i objedinjen u posebnoj knjizi i video snimcima.

Za pravovremeno i temeljito izvršavanje tog važnog posla potrebno je formirati radnu skupinu vrhunskih stručnjaka: povjesničara, ekonomista, politologa itd. Među ostalim, knjiga bi trebala obuhvatiti i ova pitanja (podatke):

– ljudske žrtve: mrtvi, ranjeni, onesposobljeni itd.

– demografske podatke

– povijesne i sadašnje granice

– sveukupna materijalna šteta: gospodarstvo, turizam, srušene kuće, tvornice, uništene ceste

itd.

-svjedočanstva uhićenih terorista: tko ih je plaćao itd.

Predložena radna skupina trebala bi započeti s radom odmah i zbog toga što cjelokupan materijal treba prevesti i na strane jezike: engleski, njemački. Ante Babić»

Naputak predsjednika Tuđmana nije na vrijeme proveden

Prema mojem saznanju predsjednik Tuđman je to moje pismo signirao i poslao na postupanje tadašnjem predstojniku Ureda Hrvoju Šariniću. Osobno sam vidio kratak pismeni naputak predsjednika Tuđmana Hrvoju Šariniću.

Izvor: Antun Babić

Nažalost, taj moj radni prijedlog, iako nepotpun i prilično sirov, ne samo da nije potaknuo tadašnje odgovorne dužnosnike u Uredu predsjednika na žurnu doradu tog dokumenta, nego je ostao mrtvo slovo na papiru. Ja sam bio odgovoran za rad s domaćim i stranim medijima i to područje nije bilo u mojoj nadležnosti. Nažalost, i u Uredu predsjednika Tuđmana bilo je puno improvizacije i neznanja, ali i, manje ili više, otvorene samonametnute sabotaže.

Neki od Tuđmanovih tadašnjih savjetnika bili su vrsni stručnjaci u svojim područjima, iako su iza sebe imali komunističko obrazovanje. No, ono što im je nedostajalo bilo je nepokolebljivo domoljublje i čvrsta vjera u opstanak tek proglašene samostalne hrvatske države i nestanak Titove komunističke Jugoslavije. Nažalost, bilo je i onih koji su dijelili povjerljive informacije koje su dobili kao savjetnici predsjednika Tuđmana. Na to me upozorila i jedna od tajnica Hrvoja Šarinića.

Strah koji u zadnje vrijeme vlada u Srbiji kako bi Hrvatska mogla tražiti odštetu od Srbije bio bi daleko veći «da u Hrvatskoj i dalje ne vlada šutnja, dodvorništvo i poltronstvo», kako je u razgovoru za Večernji list izjavio oporbeni zastupnik Mosta Miro Bulj, koji je u Hrvatskom saboru otvorio temu ratne odštete.

Prema istraživanju koje je provela novinarka Večernjeg lista Renata Rašović, u Hrvatskoj i dalje vlada šutnja kad je riječ o ratnoj odšteti. Sadašnja Plenkovićeva vlada nema nikakvo službeno stajalište, a Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo vanjskih poslova njima upućena pitanja prebacuju jedini na druge.

Hebrang: «Sveukupna ratna šteta iznosi 308 milijardi dolara»

Bivši ratni ministar Andrija Hebrang smatra kako se radi «o indolenciji i kukavičluku hrvatske politike». Hebrang predlaže da se «formira povjerenstvo za ratne istine devedesetih godina», koje bi vrlo vjerojatno pokazalo «kako je brojka od 40 milijardi direktnih i indirektnih ratnih šteta koje je počinio agresor podcijenjen podatak».

Prema podatcima s kojima raspolaže ratni ministar zdravstva sveukupna šteta koju je agresor nanio Hrvatskoj iznosi zastrašujućih 308 milijardi dolara.

Imajući u vidu vanjsku politiku trenutnog premijera Andreja Plenkovića, koji vrlo poslušno provodi «šire ciljeve» Europske komisije kad je riječ o odnosima između država koje su nastale raspadom Titove Jugoslavije, malo je nade da će Zagreb poslati Beogradu račun za ratnu odštetu.

Naravno, ne treba zaboraviti ni ozbiljnu mogućnost kako i u Plenkovićevom timu ima ljudi koji se «zbog dobrih starih vremena» protive traženju ratne odštete od Srbije. To će se dogoditi tek kad u Banske dvore i na Pantovčak dođu hrvatski političari kojima će u prvom planu biti Hrvatska i hrvatski narod, a ne interesi globalista i zagovaratelja novog svjetskog poretka.

Međutim, da bi se takav scenarij ostvario, svi Hrvati, u domovini i iseljeništvu, koji nisu zadovoljni sa sadašnjim političkim i gospodarskim stanjem u Hrvatskoj trebaju svoje verbalno nezadovoljstvo pretvoriti u djela, bez kojih korjenite promjene u Hrvatskoj nisu moguće.

Za priznajem.hr: Antun Babić


Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.