Tragom djela i misli apostola Pavla: Kristom obasjan

Upiti su navirali kao bujica u dušu žednu odgovora, ali odgovor nije moglo dati pitanje, već ga je trebalo primiti.

Slika: factbasedtruth.com/

Susret pred Damaskom
Na putu kojim se povorka gorljivih Židova sa Savlom na čelu kretala iz Jeruzalema prema Damasku, Savao se zanio u vlastite misli: Nisam htio da moja gorljivost u progonjenju tog Puta bude privatna borba bez pokrića kao neko suparništvo među mnogobrojnim frakcijama židovstva, pa sam radi toga tražio punomoć velikog svećenika kojom se dokazuje da sam ja pravovjeran, na strani židovstva, dok progonjenici nisu ništa drugo nego krivovjerci i otpadnici od vjere otaca. Imajući pisma punomoći, imao sam potvrdu onih koji su bili čuvari vjere, dakle ovlasti koje mi je pružao i Božji Zakon, te nikog ne progonim u svoje ime, nego u ime svoga naroda i u ime Božje, budući da su se podigli kao prava opasnost jedinome i pravome Bogu.

Mogu biti ponosan na sebe što sam oruđe izabrano da se već jednom dokrajči ovaj sukob i razdor koji vlada u narodu. Za svoga školovanja do Gamalielovih nogu nisam imao prigodu susresti tog Krista koji je povod svim ovim događanjima, koji je na ovakav način uzbudio duhove i napravio pravu revoluciju u židovstvu ispunjavajući Jeruzalem svojim naukom tako suprotnim otačkim predajama. Prava je šteta što nisam ostao koju godinu duže da i sam susretnem tog neobičnog rabija, te da ga prikliještim svojim pitanjima i da se s njim dokazujem na temelju svetih spisa. Šteta što nisam uspio susresti ovoga čovjeka koji je tako zaludio i zaslijepio ove ljude da su spremni umirati za njegove ideje.

I dok je tako prebirao misli i kovao planove kako će, nakon što je obavio posao u Jeruzalemu, osloboditi i Damask prisutnosti ovih sektaša koji su tražeći utočište došli u velikom broju ovamo, sijevnula je neka svjetlost kao munja iz vedra neba, zaslijepila njega i njegove pratioce oborivši ih na zemlju. Posljednje što je vidio bio je čovječji lik u sjajnom oblaku, puna božanske snage, koji ga je razgovijetnim glasom upitao: Savle, Savle, zašto me progoniš? Smogao je toliko snage priupitati tko je, da bi na svoje zaprepaštenje čuo odgovor: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.

Zaslijepljen
Tek tada mu ništa više nije bilo jasno, ali kako od tog trenutka nije više ništa vidio, nije mu preostalo nego slijediti upute koje mu je dao glas tog čovjeka iz viđenja koji se predstavio kao Isus. Dok su ga slijepa za ruku vodili u grad navalila je bujica misli i upita na koje nije imao jasnog odgovora: Kako je to mogao biti Isus Nazarećanin, ako su ga ubili razapevši ga na križ, što su mi posvjedočili i veliki svećenici i starješine? A ako je to bio Isus, zašto me optužuje da ja njega progonim, kad ga tek prvi put susrećem ovdje pred Damaskom?
Progonio sam neke od onih koji su tvrdili da je on živ, a njega nisam ni mogao progoniti ako je bio mrtav. Da se nije bio maskirao u nekoga od njih a da nisam o tome imao pojma? Kako on može biti mrtav i živ u isto vrijeme? Kako i nakon smrti na križu može biti živ? Kako može biti u nekome drugom? Ako je on samo običan čovjek, odakle mu tolika moć da s neba siđe u svjetlu što zasljepljuje i obara na zemlju? Zašto mi je taj glas rekao da se praćakam protiv ostana?

Upiti su navirali kao bujica u dušu žednu odgovora, ali odgovor nije moglo dati pitanje, već ga je trebalo primiti. Odgovoriti mu je vjerojatno mogao onaj nepoznati glas koji mu je rekao da će mu se dati što mu je činiti, te mu nije preostalo nego čekati. No ulog je bio prevelik da bi čekao tek tako skrštenih ruku. U pitanju je bio cijeli život i djelovanje, stavovi i uvjerenja, razum i vjera, shvaćanje Boga i čovjeka. Pred Damaskom se srušio cijeli svijet koji je do tada tako pomno gradio, vodeći računa i o najsitnijem detalju, ne ugrađujući u zdanje života ništa što Zakon nije nalagao.

Oslobođen sljepoće
Sad je morao razjasniti sebi što se ovo dogodilo. A to nije mogao sam. Morao se pouzdati u Onoga radi koga je sve ovo poduzimao, a koji ga je,evo, bacio na koljena sa svim dotadašnjim poimanjima i spoznajama. Ma koliko sve skupa bilo bolno, ipak je samo Svevišnji jedini put da pronađe odgovor.

Zato je čvrsto odlučio čekati od Boga odgovor i daljnje upute, a da bi pospješio Božji odgovor odlučio se na strogi post. Tri dana je odbijao hranu i piće dajući se na molitvu u koju je uključio sav svoj život. Iz molitve je počeo crpiti neobičnu snagu, dok su mu slike nebeskog viđenja pred Damaskom ispunjale dušu.

Iz vjere je znao je da je Bog svjetlo koje osvjetljuje ljudske pute, a sada se našao oslijepljen tim svjetlom. Božje svjetlo je tama grešnicima, a pravednicima svjetlo, iz čega proizlazi nedvosmisleni zaključak da je on obični grešnik koji je lutao u mrkloj tami i živio u dubokom mraku. Morao je ostati slijep pod sjajem Božjeg svjetla, da bi uočio svoju sljepoću i dao se iscijeliti. Samo očišćena čovjeka Božje svjetlo može obasjavati, prosvjetljivati i usmjeravati,u protivnom ga obavija kao tama. Zato se čovjek mora osloboditi svakog ljudskog sjaja i svjetla, jer je to sve tama u odnosu na božansko svjetlo. Priznanje vlastitog mraka jedini je put na kojem može dopustiti Bogu da ga prosvijetli. Boga se može gledati samo čistim pogledom, umom i srcem, a njegov je bio uprljan krvlju i mržnjom.

Zato je morao dopustiti Ananiji, sljedbeniku Puta, da ga polaganjem ruku po Gospodnjoj naredbi oslobodi sljepoće i oholosti. Njega umišljenog Savla i velikog poznavatelja Pisma morao je uputiti u središnje otajstvo koje mu je izmaklo dok se bavio sitničavim ispunjavanjem zakonskih odredbi. Previdio je da Izrael nije živio od svoje pravednosti nego od svetosti Božje, da nije živio od vršenja Zakona, nego od obećanja Božjih i njihovih ispunjenja. A središnje obećanje ticalo se dolaska Božjeg Pravednika kojeg je osobno progonio, umjesto da bude njegovim svjedokom i navjestiteljem, za što je sada došlo vrijeme po naumu Boga otaca.

Nije mi preostalo drugo nego pokajanjem i krštenjem isprati grijehe, te prizvati ono blagoslovljeno Ime koje je do tada mrzio i prezirao. Sav Zakon i proroci sastoje se u spoznaji volje Božje, što mu je napokon milost Božja podarila po onom glasu koji je čuo iz oblaka svjetla koji mu je zasjao pred Damaskom. Darom božanske milosti je progledao, oprao dušu i okrijepio se za sve ono što slijedi, dok mu je Ananija od samog početka dao spoznati da ga Gospodin želi u svojoj službi, da ga je izabrao za oruđe izabrano da pronese njegovo ime pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

Izvor: patrologija.com

PRATITE NAS PUTEM APLIKACIJE ZA ANDROID!

Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.