Suđenje Jovici Stanišiću otkrilo da je ‘balkanski James Bond’ radio za CIA-u protiv Milošević

Jovica Stanišić imao je hladan pogled i zlokobni ugled. Bio je šef za obavještajne podatke predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a mnogi su ga promatrali mozgom režima koji je svijetu ostavio sjajan novi termin 'etničko čišćenje'.

Izvor: EPA

Los Angeles Times 2009. godine u jeku suđenja Jovici Stanišiću donosi informacije o umiješanosti CIA-e u događanja na području bivše Jugoslavije, te usku suradnju odmetnutog agenta UDBe sa CIA-om. CIA se spominjala i kao suradnica pokojnog predsjednika Tuđmana. CIA je navodno obavještavala predsjednika Tuđmana o snazi JNA i srpskih paravojnih snaga, ponekad tražeći od njega da ne kreće u vojne pokušaje oslobođenja osvojenog teritorija na što je , prema navodima svjedoka, Tuđman odgovarao kako on bolje poznaje “srce hrvatskog naroda” od dušobrižnika iz Sjedinjenih Američkih država.

Suđenje srpskom špijunu razokrilo je njegovu suradnju sa CIA-om 
Kao Miloševićev glavni tajnik, Jovica Stanišić optužen je za osnivanje genocidnih skupina smrti. No, kao vrijedan izvor CIA-e, kaže jedan veteran agencije, on je također ‘učinio puno dobra’, navodi Los Angeles Times.

Autor članak skoro poetski opisuje početak suradnje, susret Jovice Stanišića i agenta CIA-e:

Noću, kad su travnjaci prazni i svjetiljke uz staze za šetnju jedini izvor svjetla, Topcider park u predgrađu Beograda savršeno je mjesto susreta špijuna.

Bilo je to 1992. godine, kada je bivša Jugoslavija nestala u etničkom nasilju, kada je oprezni agent CIA-e krenuo prema vidikovcu parka i rukovao se sa srbijanskim obavještajnim časnikom.”

Jovica Stanišić imao je hladan pogled i zlokobni ugled. Bio je šef za obavještajne podatke predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a mnogi su ga promatrali mozgom režima koji je svijetu ostavio sjajan novi termin ‘etničko čišćenje’.

No časnik CIA-e, William Lofgren, trebao je pomoć. Agencija je bila slijepa, nakon što je Jugoslavija razbijena u građanskom ratu. Borba je izbila u Bosni i Hercegovini, Milošević se smatrao prijetnjom europskoj sigurnosti, a CIA je očajnički tražila inteligenciju unutar nemira.

Tako su u ponoćnoj šetnji, navodi se u članku, dvojica špijuna iskoristila tajni odnos koji je ostao neobjavljen: Osam godina Stanišić je bio glavni CIA-in operativac u Beogradu. Tijekom tajnih susreta u čamcima i sigurnim kućama uz rijeku Savu, podijelio je detalje o unutarnjem djelovanju Miloševićeva režima. Informirao je o mjestima NATO-ovih taoca, pomagao operaterima CIA-e u potrazi za grobnim mjestima i pomogao agenciji uspostaviti mrežu tajnih baza u Bosni.

Igra dvostrukog agenta ili strah?
Istodobno, Stanišić je osnivao postrojbe smrti za Miloševića koji su provodili genocidnu kampanju, prema tužiteljima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je 1993. godine osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a da ispita one koji su odgovorni za ozbiljne kršenja ljudskih prava u balkanskim ratovima.

Suočavajući se sa sudom u Haagu koji bi ga mogao poslati u zatvor za života, Stanišić je pozvao u obranu svoje američke saveznike. U izuzetno rijetkom potezu, CIA je dostavila povjerljive dokumente sudu koji navode Stanišićeve doprinose i potvrđuju njegovu ulogu ‘pomagača’. Dokumenti su zapečaćeni, no njihov sadržaj opisali su izvori bliski The Timesu.

Lofgren, sada umirovljenik CIA-e, izjavio je kako je agencija izradila dokument kako bi pokazala “da je taj navodno zli čovjek učinio puno dobara”. Lofgren, međutim, ne tvrdi da opovrgava tvrdnje protiv Stanišića.

“Međutim, stavimo li optužnicu po strani”, rekao je, “postoje stvari koje je ovaj čovjek učinio, a koje su pomogle otkloniti neprijateljstva i uspostaviti mir u Bosni”.

Preko svog odvjetnika, Stanišić je odbio komentirati navode, pozivajući se na zabranu suda za komunikaciju s medijima. Međutim, Stanišić se izjasnio da nije kriv, i poriče svaku ulogu u stvaranju timova ili umiješanost u zločine koje su počinili.

Trud CIA-e oko Stanišića stavio je u neobičnu poziciju da služi kao neka vrsta svjedoka za obranu optuženika za ratne zločine. Agencija nije htjela komentirati dokumente. Budući da je njihov sadržaj povjerljiv, sudsko vijeće moglo je razmatrati njihov sadržaj samo na zatvorenim ročištima. Sudski dužnosnici izjavili su kako nije jasno hoće li dokumenti biti od značajne koristi za Stanišićevu obranu, ili bi služio za traženje blaže kazne ukoliko bude osuđen.

Tužiteljstvo je sumnjalo u Stanišićeve tvrde
Članak iz Los Angeles Timesa temelji se na desecima intervjua sa sadašnjim i bivšim dužnosnicima američkih i srbijanskih obavještajnih agencija, kao i dokumentima dobivenih ili pregledanih od The Timesa. Među njima su i službene evidencije srbijanske obavještajne službe i sedam stranica dugom izvještaju o tom krvavom razdoblju koje je Stanišić napisao dok je bio u zatvoru u Haagu.

U tom izvještaju, Stanišić se prikazuje kao netko tko je nastojao primiriti Miloševića, kao suradnik CIA-e, sa ciljem održavanja krize.

“Ja sam institucionalizirao suradnju s američkom obavještajnom službom usprkos govoru o lošim odnosima između naših dviju zemalja”, piše Stanišić. Ta suradnja, nastavlja, “značajno je pridonijela de-eskalaciji sukoba”.

Glavni tužitelj, Dermot Groome, kaže da Stanišićevo pomaganje CIA-i i djelovanja protiv Miloševića samo podvlače snagu koju je imao. Groome je u svom početnom argumentu rekao da je “sposobnost spašavanja života je nažalost isti autoritet i ista sposobnost koju je [Stanišić] koristio … da oduzme živote.”

Beograd još uvijek nosi ratne ožiljke. Izbijeljene građevine razasute su preko glavnog grada Srbije, uključujući i spaljenu betonsku konstrukciju u ulici Kneza Miloša, koja je nekad bila sjedište Srbijanske službe za državnu sigurnost.

Stanišić je imao ured u kutu na najgornjem katu. U svom odjeljenju bio je zadužen za 2.000 zaposlenika. Nosio je tamna odijela i sunčane naočale, pravi ‘Balkanski James Bond’ piše LA Times. Njegov nadimak bio je “Ledeni”.

Stanišić se pridružio Jugoslavenskoj službi 1975., kada je zemlja još bila pod komunističkom vladavinom Josipa Broza Tita. Nikad se nije smatrao ideologom ili nacionalistom. Ali imao je rijetki talent za špijunaže.

Stanišić se uklapao u Miloševićevu ideju Srbije
“Stanišić nije bio običan obavještajac”, izjavio je Dobrica Ćosić, pisac i bivši disident koji je 1992. i 1993. bio predsjednik Srbije. “On je intelektualac, a ne radikalni policajac. Bio je obrazovan i vješt, a znao je kako organizirati tu uslugu.”

Zbog tih vještina, Milošević je Stanišića postavio za svog glavnog špijun, unatoč dugogodišnjem nepovjerenju među njima.

Milošević je došao na vlast iskorištavanjem srpskog nacionalističkog žara i vjerskog neprijateljstva. Nametnuo se kao zaštitnik Srba, držanje koje je snažno pogađalo ljude koji još označavaju dan kada su njihovi preci porazili osmanske Turaka, uglavnom Muslimane, u 14. stoljeću.

1991. godine, kad je etničko nasilje eskalairalo, Milošević je naredio stvaranje tajnih paravojnih postrojbi s imenima poput “Crvenih beretki” i “Škorpiona” koji bi jurili Balkanom. Nosili su neobilježene odore, vodili su ih gusari i činili su neke od najgorih zločina u ratu.

Na suđenju Stanišiću, Groome je pokazao fotografije Stanišića koji pozira sa pripadnicima posebnih postrojbi. Pustio je snimku prisluškivanog razgovora u kojem Stanišić, govoreći o tim postrojbama, naziva ih “svojim momcima”.

Groome je u jednom trenutku pokazao video snimku koja prikazuje slike muslimanskih muškaraca i dječaka – njihove ruke bile su vezane žicom – a oni su bili vođeni u šumu gdje su u njih pucali jedan po jedan član skupine “Škorpioni”.

“Jovica Stanišić osnovao je ove jedinice”, rekao je Groome, američki odvjetnik. Stanišić im je osigurao sve “imali su sve što im je trebalo, uključujući i dozvolu za brisanje sa lica zemlje svih neželjenih ljudi, imali su dozvolu za ubojstvo”.

CIA nije vidjela dokaze za ratne zločine
Bivši pripadnici Državne sigurnosne službe osporavaju te navode. “Radili smo svoje poslove, prema zakonu”, rekao je Vlado Dragičević, koji je godinama služio kao Stanišićev zamjenik. “Nikad nismo počinili djela genocida, naprotiv, pokušali smo to zaustaviti.”

Djelatnici CIA-e, koji su služili u regiji, rekli su da su pretpostavili da Stanišić nije bio zborovođa, ali nikada nisu vidjeli dokaze da je bio uključen u ratne zločine. Umjesto toga, oni su ga promatrali kao ključnog saveznika u situaciji koja se brzo otimala van kontrole.

Od samog početka Stanišić je želio potvrditi svoj odnos s CIA-om. Na jednom od svojih sastanaka s Lofgrenom predao je hrpu dokumenata, uključujući dijagrame skloništa bombi i druge strukture koje su srbijanske tvrtke izgradile u Iraku za Saddam Hussein.

Ali, Stanišić je također imao granice. Nikada nije primio isplatu od CIA-e, radio s agencijom na operacijama ili poduzimao korake koje je on smatraoizdajom svog šefa.

S vremenom je Stanišić pokušao pomaknuti svoj odnos s agencijom iz sjene. Pa nakon što su počeli tajni sastanci, Stanišić je nagovorio Miloševića da mu dopusti otvaranje kontakata s CIA-om kao povratnim kanalom na Zapadu. Ponoćni sastanci u parku zamijenjeni su dnevnim sjednicama u Stanišićevu uredu.

Dvije su agencije dijelile tamni smisao za humor. Lofgren je šetati prema prozoru, usmjeriti telefon ka nebo i šaliti da dobiva GPS koordinate za raketni štrajk.

U pismu Haagu, podnesenom 2004. godine, CIA opisuje Stanišićeva nastojanja da razbije neke od događaja u bosanskom ratu.

U proljeće 1993. godine, na CIA-ininu inicijativu, Stanišić je stisnuo Ratka Mladića, vojnog zapovjednika otuđivane srpske republike u Bosni, da nakratko zaustavi granatiranje Sarajeva.

Stanišić pomogao osloboditi NATO-ve taoce
Dvije godine kasnije, Stanišić je pomogao osigurati oslobađanje 388 pripadnika snaga Organizacije Sjevernoatlantskog saveza koji su bili uzeti kao taoci, oduzeta im odora i bili su vezani na drveće kao ljudski štit protiv bombardiranja NATO-a. U svojem pisanom izvještaju, Stanišić je rekao kako je pregovarao za puštanjem na slobodu “uz podršku vodstva agencije”.

Iste je godine Stanišić pokušao intervenirati kada su francuski piloti srušteni i odvedeni u zatočeništvo. Mladić je “odbio priznati da drži pilote”, napisao je Stanišić. Ali “moja je služba uspjela otkriti okolnosti i mjesto njihova zatočeništva”, te je podijelila informacije s CIA-om i francuskim vlastima.

Do tada, Clintonova administracija bila je uključena u sveobuhvatni diplomatski poticaj za okončanje rata. Stanišić je u pratnji Miloševića išao u Dayton u državi Ohio na mirovne razgovore, a zatim se vratio u Srbiju kako bi izvršio ključne dijelove sporazuma.

Stanišiću je prepušteno da umjesto predsjednika bosanske srpske republike, Radovana Karadžića, potpiše dokument kojim se obvezuje napustiti ured. Stanišić je pomogao CIA-i uspostaviti mrežu baza u Bosni kako bi nadzirali prekid vatre.

Doug Smith, glavni zapovjednik CIA-e u Bosni, podsjetio je na sastanak s Stanišicem i grupom ‘odvratnih’ službenika bosanskih Srba u Beogradu. Nakon što im je Stanišić naložio da surađuju s CIA-om, Smith je rekao kako su okupljeni gosti “s nelagodom se prebacili na svoja mjesta”.

Mrzio je Miloševića
Smith se redovito sastajao sa Stanišićem, uključujući i jednom na brodu na Savi. Na tipično dramatičan način, Stanišić e kasno stigao na dokove.

“Izašao je iz mraka s tjelohraniteljima” i proveo veći dio večeri pričajući o svom šefu, rekao je Smith. “On je jako mrzio Miloševića i govorio o tome kako je bio grozan Milošević – neiskren i nepošten.”

Na pitanje je li Stanišić sposoban počiniti ratne zločine, Smith je odgovorio: “Mislim da bi učinio što je moguće manje zla što je mogao.”

U to vrijeme, ravnatelj CIA-e John M. Deutch pokušavao je očistiti sliku agencije tako što je prekinuo kontakte s ljudskim prekršiteljima ljudskih prava. Godinama kasnije, pravilo “Deutch” navedeno je kao razlog što agencija nije bolje penetrirala u skupine poput Al Qaede.

Druženje sa šefom CIA-e uz zvukove jazza i lov na ptice
Ali Deutch nije imao nikakvih problema s Stanišićem. Pozvao je Srbiju u središte CIA-e 1996. godine, a opis posjeta ukazuje na to da je Stanišić dobio toplu dobrodošlicu.

Srbijanski špijunski šef odvezen je slušati jazz u klubu Blues Alley u Georgetownu, te na istočnu obalu Marylanda u lov na ptice. Deutch je čak upoznao Stanišića s Parkerovom sačmaricom iz 1937. godine, klasičnim oružjem kojem su se divili kolekcionari.

Deutch, sada profesor na Massachusetts Institute of Technology, odbio je komentirati navode, piše Los Angeles Times.

Stanišićevo učvršćivanje veze s CIA-om postalo je izvor trenja s Miloševićem, koji se brinuo da glavni špijun ne planira nešto protiv njega. Godine 1998., Stanišić je otpušten.

Pad Miloševića
Godine koje su uslijedile bile su kaotične. Nakon nove kampanje nasilja nad Kosovom, Milošević je bio izbačen iz ureda 2000. godine, uhićen je iduće godine i odveden u Haag, gdje mu se sudilo za ratne zločine, a umro je od srčanog udara 2006. godine. Niz političkih atentata izvazvao je sumnje da Stanišić nekako i dalje povlači užad.

Kada je srbijanski premijer Zoran Đinđić, koji je poslao Miloševića u Haag, ubijen 2003. godine, Stanišić je uhićen i pritvoren tri mjeseca. Zatim, bez objašnjenja, poslan u Haag.

Pet godina se Stanišić natezao sudovima između Beograda i Haaga. Njegovo suđenje odgođeno je kako bi mu se omogućio povratak u Beograd radi liječenja akutnog crijevnog poremećaja koji je prema zapisnicima sudova prouzročio znatan gubitak krvi. Iako mu je suđenje nastavljeno, on i Simatović oslobođeni su 2013. godine

Međutim, suđenje će im uskoro biti ponovljeno.

Većina Stanišićeva života se raspala. Razveden je od svoje supruge i otuđen od svoje djece.

“Osoba koja je bila zadužena za toliko toga, osoba koja je bila toliko važna i poznata, sada je vrlo usamljena.” – rekao je Dragičević u jeku suđenja prije oslobođenja Stanišića.

 


Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.