Nakon jučerašnjih izjava umirovljenog generala Josipa Štimca za HRT4 veliki dio dobrih poznavatelja stanja u borbenom zrakoplovstvu u HRZ i PZO kao i puno šire, s nevjericom je mogao zaključiti kako će RH nakon Miga 21 opet imati MiG. Naime, Štimac je član Savjetodavnog tijela za odabir borbenog zrakoplova, pa se ne može reći da je neupućen i da ne raspolaže s informacijama o ponudama i zahtjevima.

Zasigurno, najzanimljivije su njegove izjave kako je borbenom zrakoplovstvu dostatno 100 sati naleta godišnje po pilotu, te da rabljeni izraelski F-16 stari 30 godina imaju još 2500 sati resursa.

Iz ovog proizlazi vrlo jednostavna konstatacija, pod pretpostavkom da su Štimčeve izjave pouzdane, a to je:
– Tako projicirano borbeno zrakoplovstvo u HRZ i PZO sa 100 sati naleta biti će sposobno obavljati isključivo zadaće air policinga, odnosno nadzora zračnog prostora, te obuke. Za nešto puno ozbiljnije i više nema govora, osobito ne izvršavanje zadaća potpore postrojbama HKoV-a i HRM, izviđanja, te djelovanja po dubini neprijateljskog teritorija za što bi trebalo godišnje oko 150 sati naleta borbenih pilota;
– tvrdnja kako je izraelskim F-16 ostalo još 2500 sati naleta vrlo je zabrinjavajuća, tim više, jer su ovi zrakoplovi tijekom eksploatacije bili kontinuirano “napregnuti” i pod znatno većim opterećenjima nego najveći broj zrakoplova istog tipa u drugim zemljama. Service Life Extension Program (SLEP), odnosno program proizvođača Lockheed Martin za strukturnim modifikacijama na F-16 koje bi produljile životni vijek zrakoplovima za još 4000 sati još je uvijek mrtvo slovo na papiru, a prvi američki F-16 tek bi 2021. trebali krenuti s ovim programom.
– zbog problematičnog ostatka resursa vrlo je upitna raspoloživost tako starih i iskorištenih zrakoplova čiji će MTBF (vrijeme do pojave kvara) biti puno kraće od onog deklariranog primjerice za F-16 Block 52 (4,2 sata). Podsjetimo MTBF za Gripen je 7,6 sati. Naravno, raspoloživost u tome slučaju pada na 50% i manje, pa je posve nerealno očekivati intenzivnu obuku pilota za izvršenje svih zadaća i misija koje nudi višenamjenski borbeni zrakoplov. Nadalje, MTTR (vrijeme potrebno za popravak) kod Gripena prosječno iznosi 2,5 sati dok je kod F-16 Block 52 približno 4 sata. Konkretno, za period od 48 sati raspoloživost Gripena će biti 38 sati, a 10 sati će otići na popravke. F-16 Block 52 za isti period od 48 sati biti će raspoloživ 24,6 sati. Zašto je tome tako? Vrlo jednostavno, F-16 je koncept višenamjenskog borbenog zrakoplova nastao 20 godina prije pojave Gripena. Situacija po F-16 Barak je još lošija obzirom na njegovu starost.
– samo novi F-16 Blok70 i Gripen C/D MS20 mogu jamčiti 75% raspoloživost, intenzivnu obuku pilota i učinkovito izvršenje svih zadaća koje može osigurati novi višenamjenski borbeni zrakoplov

I na kraju, Povjerenstvo za odabir borbenog zrakoplova je došlo do spoznaje kako bi tijekom 30 godina eksploatacije Gripen bio približno 250 milijuna EUR jeftiniji od eksploatacije starih izraelskih F-16 Barak. Međutim, sudeći prema izjavama pojedinih visokih dužnosnika, to baš i neće imati nikakav utjecaj gdje je incijalna cijena ponude jedino mjerilo.

defender

Prati nas i ne propusti ekskluzive!